Monaški je život u prvom redu evanđeoski.

On je izravni izraz naše krsne karizme koja nas, kao i Krista, iz smrti želi prevesti u život da bismo i mi živjeli novim životom. Monah nije ništa drugo doli “cjeloviti kršćanin”. Zato nastoj živjeti radikalnost Evanđelja u apsolutnosti jednoga proročkog čina. Da bi bio u središtu kršćanstva, prihvaćaj i sam biti polje u kojem milost ponovno stvara čovjeka po Bogu i u kojem se događa tvoje pobožanstvenje u njemu.

Otajstvo monaškog života nije ništa drugo doli ono “jedino potrebno” iz evanđelja, prihvaćanje da se sve uredi i podredi onom živom, ljubavlju bogatom, ispunjujućem susretu s Bogom. Sav život monaha, usmjeren prema ponovnom zadobivanju slike i prilike Božje, jest pobožanstvenje koje ga vodi k sve većoj sličnosti s jedinim Sinom.

Po krštenju u tebi klija neizmjerna čežnja za Bogom; po njemu ti u duši odjekuje neprestani poziv na svetost. Odgovarajući na monaško zvanje odgovori, dakle, na taj krsni poziv. Na Riječ njegove božanske Ljubavi, odgovori riječju svoje kršćanske vjere, vjere koja se dovršuje u ljubavi. Ako si krštenik koji ljubi, moli, dijeli, radi i odmara se u Bogu, ne tražeći u ovom svijetu, u duhu Blaženstava, ništa drugo doli Boga, Jedinoga potrebnoga, bit ćeš doista monah ili monahinja. Idi do kraja evanđelja: u njemu je zapisana sva tajna monaškog života.