I ti, dakle, kao i Abraham, hodaj u Božjoj prisutnosti, budi savršen i vidjet ćeš i kušati kako je dobar Gospodin, kako je dobro u njemu naći svoj zaklon.

Bdij nad sobom s velikom pažnjom i stoj pred Bogom neprestano, tako da ni jednu stvar, čak ni najmanju, ne učiniš izvan njegove volje. Što god želiš učiniti – govoriti, posjetiti nekoga, raditi, jesti, piti ili spavati – pitaj se najprije je li to po Božju; tada će moći hvaliti Boga čineći to; ako nije tako, ne čini to. Na taj ćeš način odsada moći djelovati ispravno pred Bogom i hvalit ćeš ga svim svojim mislima i svojim djelima, imajući u njemu veliku blizinu i veliku sigurnost.

Teži živjeti u stalnom sjećanju na Boga, u svjetlu njegove prisutnosti i u gorućoj želji da se susretneš s njim u radosti odricanja od svega što bi te moglo odvojiti od njega, moći ćeš reći:”Sjetio sam se Gospodina i bio sam radostan.”

Monahinja ili monah netko je kome Bog dostaje.