Monaški je život nasljedovanje Krista i hod za njim: on je kristološki.

Budući da je Isus za Boga savršena slika čovjeka i za čovjeka savršena slika Boga, Bog kome je žarko stalo do čovjeka u Čovjeku kojem je žarko stalo do Boga, pozvan si u sebi ostvariti jedinstvo čovjeka i Boga, nasljedujući Boga koji je postao Čovjekom. Sav tvoj monaški ideal sadržan je u tome licu.

Kao sveti Antun, Otac monaha i ti si čuo isti poziv:”Ako netko želi biti moj učenik, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” Ako ga i ti ljubiš, slijedi ga i nasljeduj. Na to si bio pozvan: Krist je trpio za tebe, ostavivši ti primjer da bi išao njegovim stopama.

Tvoj te monaški život poziva da živiš otajstvo Tijela Kristova i svadbe Jaganjčeve da bi “bio jedno s njim”: da bi te Otac ljubio, uskladi se s njegovim jedinim sinom, stopi se s njim, kako bi i ti mogao reći:”Više ne živim ja, nego Krist živi u meni”. Ujedinjavanje, za kojim teži monaški život, mora te odvesti do toga da jednoga dana možeš reći:”Krist i ja jedno smo; on je u meni i ja u njemu.” I za tebe je živjeti Krist.