Monah ostvaruje tu puninu života kada uspije ući u puninu posinstva. Jer više ne teži za zemaljskom hranom, postaje malo više sin nebeskog Oca koji u njemu živi i koji ga hrani. Jer odbija slijediti Mamona da bi bolje služio miru, više postaje Božjim sinom. Odbijajući surađivati s grijehom usavršuje se kao što je Otac nebeski savršen. Otkidajući svoj pogled od zemlje, dopušta da ga Sin koji uzlazi, povuče u visine. Njegova domovina nije više na ovome svijetu koji prolazi, nego u nebu kamo je Sin otišao da bi mu pripravio mjesto. Tražeći Boga i jedino Boga, on u Kristu nalazi sjajnu puninu božanstva koje se došlo u tijelu pridružiti vlastitom čovještvu da ga preobrazi. Sav ushićen otkrio je da u njemu postoji izvor koji žubori:”Dođi k Ocu”. Jedan glas mu objavljuje:”Uzlazim k svom i vašem Ocu, k svome Bogu i vašem Bogu”, i on kreće njegovim putem.