Tako ćeš doći do spoznaje da je tvoje zvanje jednako tako i eshatološko.

Sav trud monaškoga života teži tome da anticipira kraljevstvo Božje i da već ovdje dolje kuša nešto od života obećana s onu stranu.

Monah je netko kome je Bog govorio, kojega je Bog zaveo, koji se dao zavesti i koji otada izgara od silne želje da vidi Boga i da se s njim upusti u sve intezivniji dijalog ljubavi koji nikada neće prestati. Poput Jakova koji se čitavu noć borio s Bogom, on ponavlja:”Neću te pustiti dok me ne blagosloviš!” Monah i monahinja osjećaju tu nesavladivu i neodoljivu čežnju da budu konačno sami s Bogom samim zato da bi bolje služili i ponovno našli u njemu ono što su zbog njega ostavili. Potaknuti da pribjegnu svim sredstvima da dođu do tog cilja, obdržavanjem izvanjskih pravila i unutrašnjim pročišćavanjem srca. “Razlog zbog kojeg ljube Boga jest Bog sam, a mjera njihove ljubavi jest da ga ljube neizmejrno.”