Eto zašto te monaško zvanje vodi u život radosne pokore i slobodnog odricanja.

Odricanje od hrane, izabirući, mudro i bez pretjerivanja, svakodnevnu umjerenost i post u određene dane.

Odricanje od udobnosti, pretpostavljajući nužno ugodnome; jer tražiti udobnosti znači ne posjedovati istinski mir.

Odricanje od sna, prihvaćajući disciplinu nužno potrebnoga i bdijući najmanje sat vremena s Kristom.

Ovo cijeli jedan svijet neće razumjeti. No ti ćeš to živjeti sjedinjen s onim koji je toliko trpio za tebe, dovršavajući u svom tijelu ono što nedostaje njegovoj Muci, i suosjećajući s najsiromašnijima i s njegovim Tijelom koje je Crkva. Odreći se, lišiti se svega, oskudijevati, prihvatiti sve izgubiti da bi se zadobio Krist, znači otvoriti se istinskom životu i savršenoj radosti. Evo što pjeva tvoj monaški život.